Početkom 90-tih godina prošlog stoljeća dolazi do raspada Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Nakon odcjepljena Slovenije i Hrvatske građani Bosne i Hercegovine na referendumu o samooprdjeljenju 1. marta 1992. godine donose odluku i Bosna i Hercegovina postaje nezavisna država. Odmah nakon toga i prijema Bosne i Hercegovine u organizaciju Ujedinjenih naroda, Jugoslovenska narodna armija zajedno sa paravojnim jedinicama iz Srbije, Crne Gore i bosanskohercegovačkim četnicima vrši brutalnu agresiju na suverenu, nezavisnu i međunarodno priznatu državu.
Opsada Sarajeva koja je trajala 1425 dana počela je zauzimanjem međunarodnog aerodroma na Ilidži od strane de facto srpske jugoslovenske narodne armije u noći sa 4 na 5. april. 1992. godine. Sarajevo je bilo blokirano, Ilidža okupirana, a na slobodnim teritorijama općine hrabri stanovnici, radnici, domaćini, mladići, djevojke koje vole svoju zemlju gotovo goluruku u patikama i farimericama pružaju neviđen otpor jednoj od najmočnijih vojnih sila u Europi. Stanovništvo Hrasnice, Kotorca, Butmira, Sokolović Kolonije, Stupa, Stupskog brda, Otesa, Azića i Aerodromskog naselja stvara patriotrski front i sa manjom količinom pištolja, pješadijskog i lovačkog naoružanja zaustavlja daleko nadmočnijeg agresora koji na raspolaganju ima cjelokupno naoružanje bivše Jugoslovenske narodne armije, od pušaka, minobacača i topova do borbenih tenkova, aviona i kompletne logističke podrške iz cijele Srbije i Crne Gore. Zločinačka armada neprestano vriši teške artiljerijske napade na slobodnu Ilidžansku teritoriju sa ciljem zauzimanja ovog prostora i tenko prohodnim pravcima planira ušetati u grad, ali odlučni branioci bili su svjesni geostrateškog položaja i znali su da se ovdje brani Sarajevo. U nemogućim uslovima ostajali su na svojim ognjištima. Nigdje više nisu bili potrebni kao ovdje, vrata grada nisu smjela biti otvorena.
U vrijeme kada nam je uveden embargo na naoružanje, kada nismo imali čime da se branimo ali nismo imali ni elementarnih uslova za život, svi ozbiljni analitičari su predpostavljali da će Bosna pasti. Međutim niko nije računao na stanovnike Ilidžanskih naselja koji su ostali da brane svoje kuće i svoju čeljad. Bosna nikada nije upamtila ovako snažnu generaciju običnih ljudi koji su prestravili agresora i zadivili cijeli svijet. Obični ljudi koji su do jučer bili nepoznati postajali su herojima. U najteže vrijeme izrastali su sinovi koji su svojim primjerom pokazivali kako se voli svoja zemlja, a mali ljudi činili su velika djela. Ilidžu, Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu smo odbranili, cijenu slobode skupo platili. Nakon 1425 dana opsade Sarajeva, zločinci sa brda ubili su oko 11 000 građana Sarajeva, među njima 1600 djece. Ranjeno je više od 50 000 stanovnika, od kojih 15 000 djece.
U toku agresije organizovali smo i registrovali 11. oktobra 1994. godine Udruženje Ratnih vojnih invalida Općine Ilidža. U toku agresije predsjedništvo i stručna služba udruženja rješavali su statusna pitanja ratnih vojnih invalida. Trenutno na evidenciji boračko-inavlidske zaštite na Opcini Ilidža ima 1470 ratnih vojnih invalida. Broj ratnih vojnih invalida koji su članovi udruženja je 1131 od kojeg su 24 žene sa statusom ratnog vojnog invalida.
Nakon rata nam je trebalo sve, a nismo imali ništa. Borbu ratog vojnog invalida sa samim sobom za uključivanje u surove životne tokove i navikavanje na hendikep, niko ne može razumjeti ko nije doživio. Danas bez obzira na vrlo težak život, mi se osjećamo zaslužnim građanima Bosne i Hercegovine. Poslje naših šehida, poginulih boraca i njihovih porodica, mi smo najveći donatori ove države za koju smo bukvalno proljevali svoju krv i gubili dijelove tijela. Časno smo branili svoju domovinu i nerijetko izranjavani i neizlječeni vraćali se na prve borbene linije.
Mala aleja br. 34
033763840
rviilidza@bih.net.ba