Početkom 90-tih godina prošlog stoljeća dolazi do raspada Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Nakon odcjepljena Slovenije i Hrvatske građani Bosne i Hercegovine na referendumu o samooprdjeljenju 1. marta 1992. godine donose odluku i Bosna i Hercegovina postaje nezavisna država. Odmah nakon toga i prijema Bosne i Hercegovine u organizaciju Ujedinjenih naroda, Jugoslovenska narodna armija zajedno sa paravojnim jedinicama iz Srbije, Crne Gore i bosanskohercegovačkim četnicima vrši brutalnu agresiju na suverenu, nezavisnu i međunarodno priznatu državu.
Opsada Sarajeva koja je trajala 1425 dana počela je zauzimanjem međunarodnog aerodroma na Ilidži od strane de facto srpske jugoslovenske narodne armije u noći sa 4 na 5. april. 1992. godine. Sarajevo je bilo blokirano, Ilidža okupirana, a na slobodnim teritorijama općine hrabri stanovnici, radnici, domaćini, mladići, djevojke koje vole svoju zemlju gotovo goluruku u patikama i farimericama pružaju neviđen otpor jednoj od najmočnijih vojnih sila u Europi. Stanovništvo Hrasnice, Kotorca, Butmira, Sokolović Kolonije, Stupa, Stupskog brda, Otesa, Azića i Aerodromskog naselja stvara patriotrski front i sa manjom količinom pištolja, pješadijskog i lovačkog naoružanja zaustavlja daleko nadmočnijeg agresora koji na raspolaganju ima cjelokupno naoružanje bivše Jugoslovenske narodne armije, od pušaka, minobacača i topova do borbenih tenkova, aviona i kompletne logističke podrške iz cijele Srbije i Crne Gore. Zločinačka armada neprestano vriši teške artiljerijske napade na slobodnu Ilidžansku teritoriju sa ciljem zauzimanja ovog prostora i tenko prohodnim pravcima planira ušetati u grad, ali odlučni branioci bili su svjesni geostrateškog položaja i znali su da se ovdje brani Sarajevo. U nemogućim uslovima ostajali su na svojim ognjištima. Nigdje više nisu bili potrebni kao ovdje, vrata grada nisu smjela biti otvorena.
